Blog

Inkluzija kroz prava: Osnaživanje i dostojanstvo mladih sa invaliditetom u Crnoj Gori

Često se kaže da su mladi budućnost. Međutim, da bi svaki mladi čovjek mogao da gradi tu budućnost, startna pozicija mora biti jednaka za sve.

Zamislite mladu osobu koja je sa odličnim uspjehom završila srednju školu. Ambiciozna je, spremna za praksu i dobija poziv na razgovor. Sve teče sjajno do trenutka kada poslodavac shvati da je kandidat/kinja korisnik/ca kolica. Odjednom, dobija odgovor da je "mjesto popunjeno". Ili zamislite grupu prijatelja koja ne može da popije kafu u novom lokalu jer na ulazu postoje stepenice bez rampe.

Ovo nisu samo neugodne situacije - ovo su primjeri kršenja zakona. Dobra vijest je da prava postoje, da su jasno definisana i da postoje mehanizmi zaštitite.

Prava nisu "poklon", već obaveza društva

Prava mladih sa invaliditetom (OSI) nisu povlastice niti čin dobre volje. Ona su utemeljena u principu jednakosti. U Crnoj Gori, ova prava obuhvataju ključne oblasti života:

1. Obrazovanje bez barijera

Pristupačnost: Svaka obrazovna ustanova mora biti fizički dostupna.
Prilagođavanje ispita: Mladi sa invaliditetom imaju pravo na produženo vrijeme polaganja, korišćenje asistivne tehnologije (čitači ekrana, uvećana štampa) ili tumača za znakovni jezik.
Besplatno studiranje: Prema Zakonu o visokom obrazovanju, studenti s invaliditetom su oslobođeni plaćanja školarine na državnim fakultetima.
Asistencija: Mladi sa invaliditetom imaju pravo na asistenta u nastavi radi lakšeg praćenja gradiva.

2. Pravo na rad i dostojanstvo

Jednake šanse: Mladi sa invaliditetom moraju imati pravo da se prijave na svaki konkurs pod istim uslovima kao i drugi.
Razumno prilagođavanje: Poslodavac je dužan da prilagodi radno mjesto (npr. instalira potreban softver ili prilagodi radni sto), osim ako to ne predstavlja srazmjerno veliki teret za njega.
Subvencije: Država nudi brojne olakšice poslodavcima koji zapošljavaju OSI, što je važno znati prilikom razgovora za posao.

3. Pristupačnost i učešće

Javni prostor: Bolnice, opštine, bioskopi i javni prevoz moraju biti prilagođeni svima.
Informacije: Pravo na informacije u formatima koji se mogu koristiti (audio, Brajevo pismo, lako čitljive forme).

Kako prepoznati diskriminaciju?

Diskriminacija se rijetko dešava uz direktno "ne". Češće je zamaskirana u rečenice poput:

"Nažalost, nemamo tehničkih mogućnosti da vas primimo."
"Mislimo da bi ovaj posao za vas bio previše naporan."

Važno: Uskraćivanje razumnog prilagođavanja (npr. odbijanje da se postavi rampa ili instalira softver) zakonski se smatra diskriminacijom.

Koraci u zaštiti prava

Kada dođe do kršenja prava, važno je postupiti sistematično kako bi se osigurala adekvatna pravna zaštita:

Dokumentovanje slučaja: Prikupljanje pisanih dokaza (mejlovi, odluke, poruke) i bilježenje tačnog vremena i mjesta događaja, kao i podataka o potencijalnim svjedocima.
Korišćenje institucionalnih mehanizama: Prijavljivanje slučaja nadležnim organima koji su dužni da postupe u skladu sa zakonom.

Postoji nekoliko ključnih adresa kojima se mladi s invaliditetom ili njihove porodice mogu obratiti:

Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava
Uloga: Nadležno za praćenje primjene Zakona o zabrani diskriminacije.
Kontakt: [email protected] | Rimski trg br. 46.
Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG)
Uloga: Pružaju besplatnu pravnu pomoć, savjetovanje i zastupanje. Oni najbolje razumiju specifične izazove mladih.
Kontakt: +382 20 265 650 | [email protected] | ul. Bulevar Josipa Broza Tita 37/2.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda (Ombudsman)
Uloga: Nezavisna institucija koja ispituje povrede prava. Njihove usluge su besplatne i vrlo efikasne u komunikaciji sa državnim organima.
Kontakt: +382 20 225 395 | [email protected] | ul. Svetlane Kane Radević br. 3.

Zaključak: Značaj aktivne reakcije

Prijavljivanje diskriminacije nije samo čin zaštite pojedinca, već doprinos cijeloj zajednici. Svaka reakcija stvara presedan koji institucije primorava na promjene prakse, čime se sprečava da buduće generacije prolaze kroz iste prepreke.

Mladi s invaliditetom u Crnoj Gori posjeduju kapacitete i znanja kojima mogu doprinijeti društvu. Odgovornost sistema je da ukloni barijere koje ih u tome sprečavaju, a odgovornost društva je da prepozna da inkluzija nije pitanje dobre volje, već pitanje pravde i poštovanja zakona.